Where dead angels lie

subota, 25.11.2006.

Nova nada (moj roman) - 10. poglavlje

Eto, lagano se bliži kraj mom romanu, a već i razmišljam o nastavku. Na koncert od Cradlea ne idem, jer sam tanak s parama, ali to ću nadoknaditi koncertom od Vadera koji su samo 5 dana nakon Cradlea greedy Na faksu je sve ok, osim što sam se pomirio sa nacrtnom, koju si ostavljam za sljedeći semestar headbang Evo, dugo ste čekali poglavlje, sad čitajte! thumbup

10. POGLAVLJE

Hodajući uz brdo zamorna 2 puna sata, spustio se mrak i taman smo došli na jedno manje prostranstvo, to jest livadu. Taman smo se smjestili i Faith pomoću magije zapali malu logorsku vatricu da nas grije kroz hladnu noć. “Misliš da ćeš uspjet?” –upita me Faith. “Hoću, ako ćete biti uz mene do kraja.” –nesigurno odgovorim. Faith sjedne do mene i zagrli me. Osjetio sam ono “nešto”, to je bilo nešto više od glupih ljubavnih osjećaja, osjećao sam se tako sigurno. Blue je bio na drvetu pored, sjedio na jednoj grani i razmišljao o svemu što se dogodilo i što će se dogoditi. Faith me nježno primi za lice i poljubi u usta, ja sam počeo drhtat. Točno sam osjetio koliko sam zapravo podijeljena ličnost. Osjetio sam što znači biti Dunpeal, ovog časa sam bio preplavljen ljudskim emocijama i osjećao sam se poput najobičnijeg čovjeka. Lagano sam se opustio i počeo ljubiti Faith, to su bili tako snažni poljupci puni ljubavne energije i emocija. Faith me polegne i sjedne se na mene, počne me ljubiti po vratu i krene niže, otkopča mi kaput i lagano ga skine, digne svoju i moju majicu i priljubi svoje tijelo uz moje. Oboje smo gotili, to nikad prije nisam osjetio. Ja sam je zagrlio i lagano počeo spuštati ruke prema donjem dijelu tijela. Otkopčao joj uske kožne hlače i spustio ih, a ona je bila totalno opuštena. Počela se spuštati niže i otkopčala mi hlače, izvadila ga van i...
*CENZURA*
-=-
-=-

Nakon što smo vodili ljubav, ogrnuli smo se dekom i tako zaspali jedno pored drugog. Blue je sve to vidio i lagano se spusti dolje. Sjedne pored vatre i mahne krilima, vatra se ugasi, a on samo zatvori oči i zaspe.
Sutra ujutro se probudim i vidim da Faith i Blue još spavaju. Odjednom čujem zvuk motora i luđački smijeh. To je bio Hunter koji je samo projurio pokraj, prema vrhu. “Ljudi, diži te se, moramo požurit, ne želim stići zadnji gore!” –glasno se zaderem da me čuju Faith i Blue. Oni su se digli bez oklijevanja, pokupili stvari i krenuli smo dalje. Malo bržim korakom, nego inače i ostalo nam je samo par zavoja do vrha. Hodajući, došli smo do dijela planine, s kojeg se vidi vrh. Na vrhu je bilo sve zaleđeno i gore su se borile 3 osobe, ali se nije vidjelo tko je. “Požurimo!” –reče Blue i potrčimo prema vrhu. Faith je cijelo vrijeme osjećala da će se nešto strašno dogoditi i da joj je ovo zadnji put da će me vidjeti.

Image Hosted by ImageShack.us
JEDNA POZERSKA! burninmad

25.11.2006. u 12:45 • 29 KomentaraPrint#

četvrtak, 12.10.2006.

Nova nada (moj roman) - 9. poglavlje

Eto ljudi, dugo nisam piso. Imao sam dosta posla, a počeo mi je i faks puknucu Mislim da će biti još samo 2 poglavlja, a možda i 3 smijeh Na faksu mi je zasad čist oke, pogotovo kad idem u menzu njami Ljudi vidimo se i čujemo, pozzz mah

9. POGLAVLJE

Prolaskom kroz gustu narančastu prašinu, dolazimo pred veliku staklenu špilju. Špilja je bila predivna, izgledala je poput ogromne staklene dvorane, a u sredini se nalazio narančasti kristal, oko kojeg je bila masa narančaste prašine. Kristal je bio savršen, tjerao te da ga dotakneš. Krenem prema kristalu, a Faith me upozori: "Oprezno, možda je zamka!" I da je nemogu mu odoljet i krenem prema kristalu sve dok nisam potpuno došao do postolja na kojem je bio smješten. Taman da ću ga dotaknuti, odjednom se začuje glasan zvuk mtora. Motor stane pred špiljom, a s njega silazi crni lik koji nije bio iz WoD-a. Nije imao krila, ali je imao po sebi hrpu šiljaka, mač i cijeli je bio naoružan. Imao je crnu masku, preko koje se moglo samo vidjeti donji dio lica i oči. Tip je izgledao dosta ozbiljno i opasno. Crni tip izusti:- "Smrdi mi na vampira, ali ne čistokrvnog, već Dunpeala! Prije nego što mu išta napravim, predstavit ću se! Ime mi nije važno, ali sam vampire hunter i plaćen sam da ubijem pojedinog vampira." Tip krene laganim hodom prema meni. Znao sam da ide sa zlom namjerom, pa sam se pripremio da preskočim kristal saltom u nazad. Hunter izvadi ogroman mač, po kojem se vidi da je ubio hrpu vampira. Zamahne mačem na mene, a ja u tom trenu preskočim kristal i on mačem pogodi kristal, umjesto mene. Kristal se razbije na komadiće, a iz kristala izađe kristalna narančasta prašina, iz koje se stvori stakleno čudovište. Faith reče: "To je Glass deamon! Sad smo svi zarobljeni u ovoj špilji." Hunter hladnokrvno reče: "Ništa nemože izbjeć moje srebrne metke!" Hunter pukne iz pištolja u demona i metak zapne u prsa demona, ali demonu ništa. Demon poludi i počne mahati rukama i tako počnu padati velike oštre staklene sige sa stropa špilje. Hunter skoči unatrag i skine svoj kaput i prekrije se njime da ga sige ne ozlijede. "Faith, poduzmi nešto!" -reče Blue. "Radim na tome, zasad izbjegavajte sige!" -reče Faith. Ja i Blue se vinemo u zrak i tako počnemo izbjegavati sige, za to vrijeme je Hunter gađao pištoljima demona, koji je zavijao. Odjednom Faith stvori veliki prozirni štit i reče: "Brzo, Kaiser, Blue, pod štit!" Ja i Blue nekako uspijemo doći pod štit. Bili smo na sigurnom, ali ne zadugo. Hunter se zadere: "Umri više!" Hunter potrči prema svom motoru, izbjegavajući sige. Skoči na motor i krene prema demonu, kako se približavao staklenom čudovištu, izvadi veliki mač, koji je imao "U" oštricu i ugraviranog crvenog pauka na vrhu. Hunter skoči sa motorom i pogodi mačem demona, koji se rasprši u milijon sitnih stakalaca i prašinu. Špilja se počne tresti i urušavati. Staklo koje je blokiralo izlaz nestane. Fath štit prostre skroz do izlaza i tako se uspijemo spasiti. Hunter je uspio pobjeć iz špilje, stane ispred nas i hladnokrvno se nasmije i nastavi prema vrhu. "Ljudi, požurimo se, imamo još malo do vrha, nadam se samo ostaje pješaćenje. Uskoro će past noć i trebat ćemo negdje kampirati." -reče Blue. Faith i ja kimnemo glavom i tako krenemo prema vrhu. U daljini se ćuo zov zmajeva koji su kružili oko planine.

Image Hosted by ImageShack.us

12.10.2006. u 17:50 • 13 KomentaraPrint#

ponedjeljak, 18.09.2006.

Nova nada (moj roman) - 8. poglavlje

Ljudi, nemojte se ljutit što kasnim sa poglavljem. Nisam imao vremena i žavaca da ga napišem. Dolazi dosta težak dio romana, koji se bliži kraju. Za kraj se još nisam odlučio, da li će biti tragedija, ko u izvornom romanu ili će se sve malo promijenit. Još ću se odlučit. Vi čitajte dalje i nadam se da će vam se svidjet! Na ovom dijelu nisam imao baš nešto mašte. namcor

8. POGLAVLJE

Sljedeće jutro se zaputim prema Kristalnoj planini. Krenuo sam bez ikakvih rezervi, kao što su hrana i piće. Previše sam bio uzbuđen i znao sam da neće dobro završit. Dolazim pred samo podnožje planine, kad vidim Blue i Faith kako me nervozno čekaju. "Imamo konkurenciju"-reče Blue. "Da, Spade i Mala su već na putu do vrha, a mi se još nismo niti pomakli."-nadoda Faith. Kad sam to ćuo, sve mi je bilo nekako jasnije. "Pa krenimo onda!"-kažem u samouvjerenju. I tako se zaputimo po puteljku, koji vodi sve do vrha. Na vrhu planine je bio sami led, tojest kristal u koji je bio zaglavljen mač koji je u sebi držao svu tu moć za kojom su svi težili. Hodali smo u nadi da ćemo doć do vrha i prestići Spadea i Malu. Odjednom se začuje neki čudan zvuk, pogledam u nebo i vidim kako dva velika zmaja kruže oko planine. Faith: "To su Night dragons i oni su glasnici koji daju znak esu li izazivači uspijeli doći do vrha ili ne." Bili su stvarno prekrasni, kao iz neke bajke. Očarano sam gledao u njih, kad odjedno osjetim jaki udarac u prsa i odletim u kamen. Nisam niti stigao vidjeti o čemu je riječ, doleti i Blue. "Jesi dobro?"-upita me Blue. "Jesam, ali ko je sad ovaj?"-upitam Bluea. Ispred nas su se tukli Faith i ogromno zmajoliko čudovište, koje se zvalo Dark groot. Bilo je dugačko oko 10 metara, a visoko oko 3 metra. Cijeli je bilo kao od kost, ali je imalo kožu. Bio je jako ružan, imao je neka zakržljala krila i dugački rep, koji je na vrhu imao bodlju. Faith ga je gađala nekim činima i nisam uopće znao da je tako vješt borac, zapravo, gledao sam je u čudu. Blue se ustane i izvadi svoja dva mača, zaleti se na Groota, ali ga Groot opali repom i Blue opet završi na podu. Ovaj put je bio red na meni. "Zadržavajte ga, ja ću smislit način da ga se riješimo!"- kažem Faith. Blue ga počne izazivati i izbjegavati njegov rep, dok je Faith smišljala neku novu čaroliju, koja bi ga mogla na sekundu oslijepit. Ali, da bi stvar bila teža, Groot je imao tako sićušne oči da su se jedva vidle na njegovoj glavi. "Faith, požuri s tom čarolijom, neznam kolko ću se moć još igrat s njim!"- reče Blue. "Ok! Kaiser, ovo ćeš trebat brzo napravit, trebat ćeš skočit u visini njegove glave i bacit mu prah u oči."-reče Faith i da mi prah. Sad sam bio stvarno više lud, dotrčim do Blue-a, dok se Groot razmahao svojim repom. Najednom Groot pritisne nogom Faith i krene s glavom prema njoj, da je pojede. Prvo što mi je palo na pamet je da stavim prah na oštricu mača i pogodim Groota posred oka. Tako je i bilo, u zadnji čas bacim mač i pogodim gada u oko. Groot počne zavijati, pusti Faith. Začuje se zvuk motora, kad odjednom na motoru dolaze Spade i Mala i skoče preko Groota i Spade ga posiječe posred glave. Groot padne na pod i pretvori se u prah, jedino što je ostalo od njega, bio je moj mač. "Kaiser, nisi normalan, što se družiš s njima, odi sa nama."-reče Mala. "Nemoj je slušati Kaiser, ona te se samo želi riješiti!"-odgovori Faith. "Uostalom, kako te nije sram bit zaljubljen u tu jadnu vješticu!"-počne izazivati Mala, a Faith krene da će je lupit, no primio sam Faith za ruku i malo je smirio. "Mala idemo, da stignemo prije njih!"-reče Spade i zapute se motorom prema vrhu planine. "Ovo je bilo za dlaku..."-reče Blue. "Dosta priče, krenimo, da ih stignemo!"-kažem timu. I tako nastavimo ubrzanim hodom, kroz narančastu prašinu. Što smo išli dalje, prašina je bila gušća. Nismo ni slutili što je ta prašina i od koga dolazi.

Image Hosted by ImageShack.us

18.09.2006. u 10:26 • 8 KomentaraPrint#

četvrtak, 31.08.2006.

Nova nada (moj roman) - 7. poglavlje

Evo i 7. poglavlje. Malo sam i preuredio blog, kao što se vidi. Inače, krenuo sam na vozački i nadam se da ću ga što prije položiti. Jedva čekam subotu, da odem na Zlostavljanje u Močvaru. Ajde ljudi, pozdrav. mah

7. POGLAVLJE

Spavao sam 2 dana i sanjao WoD i sve kroz što sam prošao u zadnjih tjedan dana. Sve se nekako prebrzo odvijalo. Pomislio sam da je bolje da se probudim iz tih snova i nastavim ovim čudom, da vidim do kuda će sve to ići. Počinjem se buditi i lagano otvaram oči. Vidio sam da mi je nešto čudno na tom krovu na kojem sam zaspao. Ona dva kipa su bila živa! Hodali su oko mene i vidjelo se na njima da nisu dobronamjerni. Odjednom su stali, jedan ispred mene, a drugi iza. Počela me loviti panika i strah. Ti kipovi su bili mrcine od 300 kila i oko 2 metra. Nije baš lijep prizor vidjeti takvo što ispred sebe i još je živo. Ovaj koji je stao ispred mene, gledao me svojim zeleno-žutim očima, tako hladno. Odjednom rašire krila i skoče na mene. Pod tom težinom su mi odma rebra popucala i noge smrskale. nisam mogao ništa, a oni su me počeli grebati oštrim kamenim pandžama i gristi jakim i oštrim očnjacima. Grizli su me svugdje po tijelu, imali su namjeru da me pojedu. Glavu sam izmicao cijelo vrijeme, jer sam jedino to i mogao, ali nikakve koristi, jer zadnje što sam vidio je bila dugačka pandža. Pomislio sam da je ovo moj kraj. Odjednom se iza njih pojavi nekakva jaka svijetlost i oni samo izgore i pretvore se u pepeo. Jednim okom malo proškiljim da vidim kakvo je to sad čuda, a ono Blue. Blue je bio sav zabrinut za mene, jer je vidio da sam stvarno nadrapao. Ostao sam bez jednog oka, slomljena rebra i izgrebana prsa i lice. "Budala si što si zaspao na krovu, to su bili kameni vampiri ili Gargoyeli. Oni su poput divljih životinja. Sad nastavi spavat, a ja ću te odvest na jedno mjesto gdje ćeš biti kao nov." reče mi Blue. Poslušao sam Blue-a i utonuo u san. Nakon malo dužeg spavanja, budim se u nekoj maloj slamnatoj kućici i prvo što sam ugledao, New faith. Ona me gledala sa očima punim suza. "Dobro si, dobro si!!! Nisam se micala od tebe, od kad te Blue ovdje donio." reče Faith sva sretna. "Gdje sam to?" upitam New faith. Ona mi odgovori: "U svijetu vještica, tu sam te izliječila i sad si kao nov." Iznenađeno kažem: "Svijet vještica?! Ali ja tu nesmijem bit, ako ovo dođe do mojih, mrtav sam!" Faith: "Ma smiri se, ovdje si bez brige i potpuno si izoliran od svog svijeta." Trgnem se i istrčim gol iz kreveta na ulicu. Svi su me u čudu gledali i čudili se otkuda vampir u njihovom svijetu. Faith istrči zamnom i uhvati me za ruku. Faith: "Sad ću te poslati u tvoj svijet, a sutra se nađemo ispred Kristalne planine. Sad idi!" Faith pucne prstima, a ja se stvorim ispred svog vijeća. Opet sam sav zbunjen stajao ispred i ništa mi nije bilo jasno. I o kakvoj je to planini pričala? Uđem u vijeće i pitam starješine: "Što je Kristalna planina?" Oni se međusobno pogledaju i jedan mi odgovori: "Od tamo se nije vratio nitko živ! Tamo se nikad ne ide sam, nego u parovima. Onaj tko preživi doći do vrha i sa vrha donijeti Kristalni mač, postaje besmrtan i vladar svoje rase. Normalno da to još nikad nije nitko uspio. Za tu planinu ti je rekla, da pretpostavim, ona vještica New faith. Glupača te tamo želi namamiti i ostaviti te da proživiš svoje najgore noćne more i strahove i na kraju umreš." Uspaničeno odgovorim: "Nije istina! Ona mi je spasila život i pustite je na mi..." odmah sam ušutio, jer sam shvatio kakvu sam glupost rekao i to pred vijećem. Vijeće: "Očito nisi svjestan svoje pogreške i zato ćeš sada morati odslužiti smrtnu kaznu. Uvrijedio si cijelu rasu vampira. Vidim da si se zaljubio u tu drolju, kad shvatiš da je to, bit će kasno! Zato te dječaće jako žalim, sada moraš otići na Kristalnu planinu i tamo ćeš i poginuti. Nećeš uspijeti donijeti mač, nema šanse. Čuvari neće dopustiti izdajici da donese mač i vlada svojom rasom. Neće te ostaviti živog. A sada idi i ne vraćaj se bez mača. Nadam se da ga nećeš donijeti, jer to bi uništilo cijeli vampirski svijet. Ne spadaš ni pod vampire, izdajniče!" Shvatio sam da sam napravio veliku glupost i neznam što da sad napravim. Jedino mi je preostalo da odem na tu Kristalnu planinu.

Image Hosted by ImageShack.us

31.08.2006. u 09:54 • 12 KomentaraPrint#

četvrtak, 17.08.2006.

Nova nada (moj roman) - 6. poglavlje

Vratio sam se sa mora! Bilo mi je super, nadam se da niste umrli od znatiželje što dalje slijedi. Pa tako, evo vam još jedno poglavlje, malo je duže od ostalih, bar tako mislim. Uživajte! greedy

6. POGLAVLJE

Nakon malo dužeg hodanja kroz vampirgrad, dolazim ispred te zgrade na kojoj piše velikim slovima "Vampirsko vijeće". Ulaz su čuvala dva anđela. Priđem prema ulazu, a oni mi odma stanu na put i jedan pita: -Di si krenuo? Ovdje je zabranjen ulaz... Kada je vidio moje različite oči odmah je prestao pričati i pustio me unutra. Ulazim u Vijeće i pred sobom imam što vidjeti. To je bila ogromna dvorana u kojoj su na kraju, u sredini sjedila tri stara mrka tipa. Jedan u sredini, jedan s lijeve, a drugi sa desne strane. To su bili starješine, zbog kojih sam i došao ovdje. Dvorana je bila puna karikatura vještica i vampira, krvave bitke i gorenje vještica na lomači. -Što te dovodi ovamo, mladi vampiru? Upita me glavni starješina, koji je sjedio u sredini. Ja mu sa strahopoštovanjem odgovorim: -Zanima me par stvari. Stvari poput: zašto sam uopće ovdje i jeli ovo sve jedan dugački san, zašto se ne smiju voljeti vampiri i vještice. Mislim, ništa mi nije jasno! Starješina odgovori: -Gle, ti si vampir, isto kao i mi. Mi smo puno stariji od tebe, imamo preko 300 godina. Ovaj svijet nije san, ovo je "World of darkness". Vještice i vampiri se mrze, tojest, prirodni su neprijatelji. Ovaj grad se zove grad Vampira ili "Necropolis". Što se tiče porodice vampira, dijele se na 7 klanova. Počevši od anarhističkog klana "Brujah". To su vampiri sa jako lošim karakterom, punkeri, metalci, bajkeri itd. Nije ih baš puno briga za nas. Stalno problemi s njima. Sljedeći klan se zove "Gangreal". Oni su samotnjaci i putnici. Više preferiraju svijet ljudi od Wod-a. Malo luđi klan se zove "Malkavians". Oni su ludi, njihova ludost je sve veća iz generacije u generaciju. To su u većini slučajeva sadisti i psihopati. Najružniji i najodvratniji, po izgledu klan je "Nosferatu". Oni ne liče na ljude, kao ostali. Oni se moraju skrivati po kanalizacijama, da ih netko slučajno nebi vidio. Ako se u stvarnom svijetu otkrije vampir, odmah je smaknut. "Nosferatu" zbog toga vode underground život. Sljedeći klan, koji je čista suprotnost "Nosferatu", zove se "Toreador". Oni su poput normalnih ljudi, idu na ljeto na more, kockaju se u kasinoima, voze skupe motore i aute, šminkaju se i vode normalan život. Najnoviji klan su "Tremere". Zbog spolnih odnosa sa vješticama, posjeduju magiju i zato su jedni od podcijenijih klanova u vampira. Posljednji klan se zove "Ventrue". To su ljudi sa nadprirodnim moćima, dosta su inteligentni. Eto, to je zasad sve što trebaš znat o vampirima. Što misliš, u koji klan ti spadaš? Ja mu zbunjeno odgovorim: -U nijedan. Nisam svoju ličnost prepoznao u nijednom od tih klanova. Starješina se nasmije i pozove dva anđela. Anđeli dođu do mene, jedan me primi za ruke, a drugi mi raširi krila. Anđel u čudu odgovori: -Starješine, ispred sebe gledate rijetkog vampira! To je dunpeal ili halfbreed. To znači da je čovjek sa vampirskom krvlju, polu čovjek-polu vampir! Mislim da bi mogao donijeti velike promjene u ovaj svijet. Anđeli se pokupe iz dvorane. Starješina me gleda i reče: -Znači tako, individualac u ovom svijetu. Hmmm, još ćemo vidjet što ćemo s tobom, a sada se odi malo odmori u stvarni svijet. Do sljedećeg viđenja i evo ti mač, u slučaju da te netko napadne. Nastoj biti ne viđen u stvarnom svijetu! Okrenem leđa i izađem iz Vijeća. I tako stojim ispred Vijeća sa mačem u ruci, bio je dosta težak i imao je ugraviranog šišmiša i vampirske zube na dršci. Stvarno je bio masivan mač. Postalo mi je hladno, a i umoran sam bio od previše informacija. Zažmirim i otvorim oči i našao sam se u stvarnom svijetu, na krov neke zgrade. Bila je noć i mjesec je obasjavao krov. Na sebi sam imao dugački kožni kaput i crne uske hlače. Marte na kojima je bio red šiljaka. Nisam imao krila, a mač mi je bio zakaćen na leđa. Osjećao sam se drugačijim, nego prije. Na krovu su bila dva kipa u obliku nekih životinja sa krilima. Sjeo sam pored jednog da se malo odmorim. Kipovi su me malo preživo gledali, lovio me strah. Sklopio sam oči i utonuo u san. Samo da sam znao koliko je opasno gore spavat.

Image Hosted by ImageShack.us

17.08.2006. u 11:48 • 11 KomentaraPrint#

ponedjeljak, 10.07.2006.

Nova nada (moj roman) - 5. poglavlje

Evo ljudi i 5. nastavak mog romana, vidim da što dalje čitate da vam je sve zanimljiviji, pa eto...nastavite dalje pratiti Kaisera kroz njegov neobičan život. Mala obavijest: ovaj vikend idem na more tako da ću vjerojatno stić jedno poglavlje objavit.

5. POGLAVLJE

Vratio sam se u stan od Male, ona je mirno spavala. Legao sam se pokraj nje i zagrlio. Stalno sam razmišljao o Spadeu i razmišljajući zaspo. Sutradan ujutro se budim i vidim kako me Mala zabrinuto gleda. -Molim te mi reci što si napravio Spadeu. Reče zabrinuto Mala. Začuđeno sam je gledao, ništa mi nije bilo jasno. Mala me zagrli i počne plakati. Probam se sjetit i sjetim se da sam Spadea zadnji put vidio na motoru, ali mu nisam ništa napravio. -Reci mi, od kud ti da sam nešto napravio Spadeu? Upitam Malu. Mala prestane plakati i kaže mi: -Jutros sam dobila pismo da je Spade poginuo na motoru zato jer ga je vozio u teškim ozlijedama. -Nemam pojma o tome. Odgovorim joj. Mala me pogleda pogledom punim mržnje i zadere se: -To si ti kriv!!! Skoči mi za vrat, a ja joj zaorem nokte u leđa dok mi je pila krv. Počeo sam lagano gubit svijest, vidio sam crveno pred očima i bio sam potpuno nepomičan. Oči su mi se zatvarale i na kraju sam ostao u vječnom mraku, sa flekama crvenog. Bio sam u nesvijesti. Počnem se buditi i lagano otvarati oči. Kada sam došao sebi, pogledao sam oko sebe i našao se u nekom zapuštenom gradu. Ispred mene je stajala hrpa neke ružne rulje, bili su nakaze. Svi su mi izgledali čudno, kao da su već svi umrli. Bili su živi, svaki je bio iz svog vremena, tako da je bilo gusara, švaba iz drugog svjetskog, kraljevi rocka i poneki punker. Bilo ih je stvarno puno, oko 300. -Čopite tog jadnog vampira!!! Jedan iz rulje se zadere. Osjetio sam da se nisam baš u stanju kretati, nešto mi je na leđima smetalo, a to su bila velika crna krila. Pomislim si, bolje da počnem bježati nego da umrem po drugi put od neke hrpe ružnih bijednika. Skočim u zrak i raširim krila, poletim visoko, visoko, dok se nisam našao negdje drudje. To je bilo iznad oblaka. Osjećao sam neku povezanost sa tim mjestom. sve je bilo crno i svi su imali crna krila, poput mene. Sa svima sam osjećao neku povezanost, kao da smo svi jedna obitelj. Gledajući zbunjeno oko sebe, prilazi mi jedan crni tip. -Iz koje si porodice? Upita me. Ja sav zbunjen gledam u njega i neznam što da mu kažem. Skupim malo snage i upitam tipa: -Prvo mi reci tko sam, što sam, gdje sam i jesam li uopće živ! Lik mi se nasmije i dobrovoljno odgovori: -Znači, novi si. Dobro ti stoje krila, a sad da ti pojasnim neke stvari. Ovo mjesto gdje se sad nalazimo je svijet vampira. Ti, ja i sve oko nas su vampiri. Tojest to su sve živi, pravi ljudi koji traže novu nadu. Ispod nas su odmetnici, ona ružna rulja, to su ljudi koji su umrli i traže svoje izgubljene duše. Oni za razliku od nas nemaju priliku da se vrate u stvarni svijet. Gore, iznad nas su naši prirodni i najveći neprijatelji, a to su vještice. S njima se nesmijemo družit, ulazit u spolne odnose ili ih voljeti. O tome svemu vodi brigu vampirsko vijeće. A sad je vrijeme da se odem malo hraniti kineom ili ljudima. Usput pazi se od anđela, oni su poput policije ovdje. Tip propadne kroz zemlju. Nisam mogao vjerovati što mi se događa, sve kao i u mojim snovima. Nastavim šetati kroz vampirgrad. Odjednom ugledam Spadea, imao je isto krila i veliki mač. Izgledao je puno jače od mene i drugačije. Spazi me i priđe mi: -Nisi vjerovao, eto ti sad. Sramota si za naš rod i vampire. -Gdje je Mala? Upitam ga. On se nasmije i odgovori: -Ubrzo ćeš i nju vidjeti, a i svog plavog frenda, Bluea! Spade se okrene i digne i zrak svoj šiljasti rep. Podraga me s njim po mom znojnom licu i odleti prema velikoj zgradi koja je bila u obliku velikog šišmiša. Zaputim se tamo u nadi da ću nać i ja svoju novu nadu.

Image Hosted by ImageShack.us

10.07.2006. u 17:53 • 17 KomentaraPrint#

četvrtak, 06.07.2006.

Nova nada (moj roman) - 4. poglavlje

Ljudi oprostite što toliko kasni poglavlje, ali imao sam tehničkih problema, kako ste već i obavješteni od Tanye. kiss Evo vrijeme je da nastavite čitati uzbudljivi život Kaisera!

4. POGLAVLJE

I tako trčući prema doma, naletim na Spadea koji je bio cijeli čudan. Bio je krvav oko usta. -Zašto si krvav? Upitam ga. -To se tebe ne tiče! Uostalom zašto ne bi malo sa mnom popio? Odgovori Spade. Pogledam malo bolje oko Spadea i vidim da pored njegove noge leži cura, sva izgrižena i krvava po vratu. Što sam je više gledao takvu krvavu, više mi se javljala želja da je popijem. Nisam se više mogao suzdržavati i sagnuo sam se da je malo poližem, dok se Spade hladnokrvno smijao. Samo što nisam zagrizao taj topli vrat, u glavi mi se javi nekakav glas upozorenja: -Nemoj, ti nisi jedan od njih. Protresem glavom i ustanem se, Spadea više nije bilo. Opet sav zbunjen i u čudu krenem brzim hodom u Malin stan. Ulazim sav umoran u stan, ali Male nije bilo, nego je na prozoru bila ona ljepota, New faith. Mislio sam si sve bolje od boljeg. Ironija, sve mi se činilo kao jedan dugački san. -Htjela sam ti se zahvaliti što si me spasio. Reče mi Faith. -Ma nije to ništa... Malo sam se zacrvenio. -Uostalom da te pitam, zašto me nisi ubio, nego spasio? Jesi svjestan sad posljedica? Upita me Faith. -Ne! U tome i je stvar, što mi ništa nije jasno. Daj mi pojasni malo stvari. Uzbuđeno joj kažem. -Mislila sam da ti je Blue već sve objasnio. Dobro, uglavnom, mi smo prirodni neprijatelji. Ti si vampir, a ja vještica. Bolje ti ne mogu sad pojasnit, žurim se u WoD. Odgovori mi Faith. -WoD??? Koji ti je sad to kur..??? Uzbuđeno je pitam. Ali Faith mi samo mahne i kaže: -Uskoro će ti bit sve jasno! I skoči kroz prozor, nestane u mraku od ulice. Odjednom, u stan ulazi Mala. -Jel znaš išta o vampirima? Upitam Malu. -Pa i ne baš, osim da je Spade vampir. Zato se i družim s njim, da me napravi poput sebe. Želim biti vampir. Odgovori mi Mala. Samo sam zašutio i razmišljao gdje da nađem Spadea i održim mu lekciju. Mala je otišla u kupaonicu da se okupa, dok sam ja legao na krevet i od umora zaspao. Rano ujutro, probudim se i vidim da Mala spava pored mene. Ustao sam se iz kreveta i stao na prozor, da malo uhvatim svježeg zraka. Pogledam malo iznad sebe i krov zgrade mi se učinio da je jako blizu i pomislim, kako bi bilo da skočim na njega. I tako stanem na rub prozora i opet začujem onaj glas: -Skoči, uspjet ćeš, samo se ne smiješ bojati. Imao sam vjere u sebe i tako se snažno odrazim i skočim, poletim na krov. Nisam mogao vjerovati da mogu skočiti sa 1. na 3. kat zgrade. Za još veće čudo, na krovu sam zatekao Blue-a. Mislim si, od kud tebe sad. Dođem do njega i kažem mu: -Blue, odvedi me u WoD ili šta već i sve mi objasni. Kako, što i gdje? Blue mi se nasmije i raširi svoja prekrasna anđeoska krila. -Nisi još spreman za WoD, to jest mjesto gdje si u svom pravom izdanju! Treba još vremena proć. Reče Blue. Poludio sam i zgrabio Blue-a za vrat sa rukom. -Dosta sa tim svim sranjim, odmah me vodi tamo! Zaderao sam se na Bluea. Blue me skine sa sebe ko od šale, izvadi mač i razreže me posred čela. Pao sam na pod u boli. Krv mi je tekla preko lica, a Blue mi reče: -Kao prvo, nikad ne napadaj anđela! Kao drugo, kontroliraj svoj bijes! Kao treće oprosti zbog ozlijede. Blue raširi krila i odleti. Pogledam preko puta na drugi krov i vidim Spadea kako pije neku curu. Obuze me bijes, ali se odmah sjetim što mi je upravo Blue rekao. Skočim do Spadea i zaderem se na njega: -Ostavi je krvopijo!!! Spade me pogleda i hladno odgovori: -Daj shvati neke stvari. Mi smo braća, isti si ko i ja, pomiri se s tim. Vampir si poput mene. Poludim na taj njegov hladan stav i opet viknem: -Nikad!!! Ja nisam nakaza poput tebe! Spade će na to: -Nemoj me provocirati i prizalogaji nešta, ja imam pametnijeg posla. Spade skoči sa zgrade na motor i odjuri. Pomislim si, koji sam ja jadnik, ništa mi nije jasno. Krenem prema prozoru od Male, niti ne sluteći što me očekuje.

Image Hosted by ImageShack.us

06.07.2006. u 10:27 • 16 KomentaraPrint#

ponedjeljak, 03.07.2006.

important...

čitatelji,morat ćete se još malo strpit kaj se tiče romana...defiler/black enemy je spriječen u daljnem pisanju,al niš ne brinite,brzo će on to riješit i
postat nove nastavke...

pozz


~dark mistress~

03.07.2006. u 13:03 • 7 KomentaraPrint#

srijeda, 28.06.2006.

Nova nada (moj roman) - 3. poglavlje

Nastavak slijedi, uživajte! smijeh

3. POGLAVLJE

Nakon otprilike tjedan dana sam se oporavio. Mala je rekla: -Idemo večeras na jedno mjesto. Bio sam potpuno napet, jedva sam čekao da vidim gdje će me to odvesti. Došla je noć, nakon dugog čekanja. Krenuli smo prema gradu i nakon nekog vremena stigli ispred velikog noćnog kluba koji se zvao «A place for witches and vampires». Nisam znao da takvo što postoji, stajao sam i gledao kako mi se snovi ostvaruju. To je bila lijepo uređena zgrada iz koje je treštao metal, ponajviše vampyre metal kao što je CoF i Theatres des Vampires. Bio sam očaran tim mjestom. Znao sam da su unutra sve fanatici poput mene. –Jesi malo nervozan? Upita me Mala. Zbunjeno joj odgovorim: -Pa, jel bi trebao bit? Mala će na to: -Unutra ćeš vidjet svakakvih ljudi, ako zatrebaš pomoć, zovi me. Kimno sam joj glavom i krenuli smo prema ulazu. Ušli smo unutra, a unutra je bilo čarobno. Svi su izgledali kao vampiri i vještice, međusobno su se barili, neki bangali na mjuzu, neki se opijali i tako. Krenuli smo prema šanku, a pod je bio kao proziran, kao da hodaš u beztežinskom prostoru. Jako čudno. Dolaskom na šank Mala se pozdravi sa nekim likom. Taj lik nije bio kao ostali, imao je dugački kožnjak i neprirodno plave oči, jednostavno su svijetlile u mraku. –Ovo je Blue! Reče Mala. –Drago mi je, ja sam Kaiser! Pružio sam ruku Blueu, a on je samo buljio u moje različite oči. Imao je prekrasnu dugačku plavu kosu i izgledao je malo starije od mene i Male. –Dođi malo. Pozove me Blue. Otišli smo malo dalje od Male. Rekao mi je: -Pazi se, sa svih strana vreba zlo, ni s kim ne pričaj. Oblio me je hladan znoj i uhvatio strah, okrenuo sam se da vidim gdje je Mala, ali nje nije bilo. Okrenem se da Kažem Blueu da moram ić, ali niti njega više nije nije bilo. Nije mi preostalo ništa drugo, nego da potražim Malu. Krenuo sam zujati po tom veličanstvenom mjestu dalje nisam mogao vjerovati koliko svakakvih,različitih osoba je tu bilo. Blue mi se činio jako dobroćudan, pomislio sam kako ga više nikad neću vidjet. Toliko sam se zamislio da sam se skoro zabio u jednu ljepoticu. To je bila najljepše stvorenje koje sam ja ikada vidio. Imala je dugu bijelu kosu i tako prelijepo lice da sam mislio da sanjam. Bila je poput žalosnog anđela. Na tren sam sve zaboravio, Malu i Bluea i krenuo prema ovom anđelu, ali ona je odjednom izjurila van na ulicu. Bila je sama. Potrčao sam za njom, skrenula je iza ugla i odjednom se začuo vrisak. Potrčim da vidim što se dogodilo i imao sam što i vidjeti. Vidio sam kako pet nasilnih idiota navlače tu ljepoticu. Poludio sam, obuzela me nekakva želja za krvlju i zaderao se: -Nađite sebi ravnog! Samo su je pustili i odmah se zaletili na mene. Bilo me strah, ali sam se odmah sjetio što mi Spade rekao, a to je da nisam poput ostalih. Osjećao sam nekakvu nadnaravnu snagu i bijes. Kao da sam bio s nečim opsjednut. Oni su odjednom stali ispred mene i samo su im se lica promijenila, kao da su vidjeli čudovište. Okrenuli su se i počeli bježat, ali jednog sam uspio uhvatit za ruku i zagrizo sam ga za vrat, tako jako da je krv počela štrcat na sve strane, a on se derao iz petnih žila. Kad sam ga pustio, samo se srušio u nesvijest. Cura za kojom sam trčao stajala je ispred mene skroz uplašena, drhtala je od straha. Meni je cijelo lice bilo zamrljano krvlju isto kao i usta iz kojih mi je curila krv od onog tipa. –Kako se zoveš? Upitao sam je. –Zovi me New faith. Odgovorila mi je drhtavim glasom. Upitao sam je: -Gdje živiš, hoćeš da te otpratim do doma? Ona se malo nasmije i reče: -Živim tamo gdje i ti, tako da ćemo se ponovno sresti i naši putevi su neizbježni. Odjednom se začuo glasan lepet krila, naglo sam se okrenuo da vidim što je to. Nije ničeg bilo. Okrenem se da kažem Faith da idemo odavde, ali ni nje nije bilo. Bila je slijepa ulica, ali nje nije bilo. Ostao sam u čudu. Opet sam čuo kako netko maše krilima, pogledao sam na krov i viodio sam onog Bluea u drugom izdanju, sa krilima. Blue sleti ispred mene. –Što si ti?! Preplašeno ga upitam. –Anđeo i moj zadatak je da spriječim prolijevanje krvi između vampira i vještica. Hladnokrvno odgovori Blue. –Pa zašto si onda gledao prolijevanje krvi sada?! Pitao sam ga. –Nije me briga, samo znam da si prekršio zakon vampirskog vijeća. Odgovori Blue. –Vampirskog??? Ostao sam u čudu. –Da, ti si vampir, a New faith vještica. Po pravilniku o vampirima i vješticama, trebao si je ubiti, a ne spasiti. Blue reče i skoči visoko u zrak i nestane u mraku. Trčao sam u Malin stan i cijelo vrijeme mi se motalo po glavi da li sam zaista vampir.

Image Hosted by ImageShack.us

28.06.2006. u 10:54 • 9 KomentaraPrint#

ponedjeljak, 26.06.2006.

Nova nada (moj roman) - 2. poglavlje

Prije nego što nastavite čitati, upozorio bih da ovaj dio romana sadrži neke neprimjerene riječi i prenesena značenja! namcor

2. POGLAVLJE

Dolaskom u stan od Male, bio sam poprilično iznenađen. To je bio relativno maleni stan sa jednom sobom, kupaonom i kuhinjom. Nije imao niti televizor, niti ništa s čime bi svaki čovjek mogao biti zadovoljan. –To ti je moj skroman mali dom! Uzvikne Mala. –Zanimljivo... Hladnokrvno sam odgovorio. –Osjećaj se kao kod vlastitog doma i nemoj se sramit. Reče Mala. Malo sam prošvrljo po stanu i s vremenom mi se svidio. Sjeo sam se na veliki trosjed, a Mala pokraj mene. –Hoćeš li šta popit? Upita me Mala. Rekao sam joj: -Može čaša hladne vode. Mala je donijela čašu hladne vode, a sebi pivo. –Da čujem ja sad tvoju priču. Rekao sam Maloj. –Evo, sve je počelo kad sam otišla od svoje kuće i upoznala Spadea. Isto me našao na ulici samu. Našao mi je dom i postali smo si jako bliski. Onda me jednog dana pitao da li bi htjela imati krila i besmrtnost. Bila sam u čudu i smijala mu se. On je poludio i ugrizo me za vrat. Srušila sam se u nesvijest i od tada više ništa nije isto. Ovisna sam o njemu i nemogu živjeti bez njega, zvuči čudno, ali istinito! Reče Mala. Bio sam u čudu i gledao kako mi se snovi polako ostvaruju. Otkrio sam da ipak ima vampira oko mene. Htio sam iz istih stopa početi tražiti Spadea i pitati ga kako je to uspio. Ali nisam niti uspio okrenuti glavu, Mala mi je uvalila jezik. Prvo sam se odupirao, onda sam se prepustio da ona igra svoju igru. Ljubili smo se bili kojih 20 min u komadu. Odjednom je stala i pitala me: -Jesi ikada spavo sa curom? Odgovorio sam joj: -Normalno da jesam! Mala me bacila na krevet i počela otkopčavati, a ja sam bio totalno uzbuđen. Skinula mi je hlače i izvadila ga iz gaća i odmah stavila u usta. Bio sam lud. Vidi se da je imala iskustva sa tim. Nakon 10 min oralnog seksa je skinula svoju usku majicu i hlače. Imala je crveni čipkasti grudnjak i crvene tange. Skočila je na mene, tojest na «njega». Ona je sve sama radila. Nije mi ni malo smetalo. Tako dobrih 15 min dok se nije skinula s mene i svršio joj po trbuhu. To mi je bio jedan od najboljih sexeva ikad. Imao sam ih dosta. Već je bila većer, a mi smo od umora zaspali. Oko 2 sata ujutro sam se probudio, zato jer mi je bilo prevruće. Otišao sam se obući i sišao pred zgradu zapalit cigaretu. Zapalim cigaretu i odjednom čujem neku galamu koja je dolazila iz jedne male, mračne ulice. Ta galama se sve više približavala prema meni. Odjednom iz mraka se pojavi 5 skinsa. Znao sam da će biti sranja. Opkolili su me i nisu ništa niti rekli, već su me iznenda bacili na pod i izcepelarili. Pao sam u nesvijest. Nakon duže nesvijesti, budim se u stanu od Male i čujem ju kako plače. Odjednom se iznad mene pojavi Spade. Gledao me svojim žutim, zmijskim očima, koje nisu bile takve kada sam ga prvi put vidio. –Zašto si to dopustio da ti naprave tih 5 jadnika? Ti nisi normalan čovjek ili kine, ti si nešto posebno, a da to i sam neznaš. Rekao je Spade. Bio sam zbunjen i nisam znao o čem on to priča.Spade je otišao van, a Mala je došla i pitala me: -Jesi bolje? Zašto si izlazio van tako kasno? Spavaš već puna 2 dana! Jako sam se prepala, mislila sam da se nikad više nećeš ustati. –Dobro sam. Odgovorio sam joj. –Super! Kad se malo oporaviš, odvest ću te na jedno mjesto, to će biti iznenađenje! A sad se još odmaraj. Uzbuđeno će Mala. Poslušao sam je i dalje nastavio spavati, ne sluteći što će biti dalje.

Image Hosted by ImageShack.us

26.06.2006. u 15:08 • 8 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.



< studeni, 2006  
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30      


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv


Komentari da/ne?

Opis bloga

Svasta po malo: vampira, muzike, zivota...

Image Hosted by ImageShack.us

burninmad Moj idol burninmad

Image Hosted by ImageShack.us

Image Hosted by ImageShack.us

Linkovi

Moje slike!

Kliknite OVDJE!!!
Ako ste naivni, kliknite i OVDJE!!!

Moji naj linkovi:

New faith
...want to be pretty
James
Bit će ih još....nisam još tolko poznat :)))

MSN:
julian.sten@hotmail.com

Moj e-mail:
juca.sten@yahoo.com

A neke životinje, šta ja znam...



adopt your own virtual pet!



Inače jako volim životinjice i imam doma 2 male preslatke kornjačice...cerek

Image Hosted by ImageShack.us
Da, znam da je preslatka! cerek

Image Hosted by ImageShack.us

U doradi....

TenebraDentro

In the darkness I fall...Solitude and despair
Condemned to wander every night

While the people sleeps...
I raise from my bier and begins my life.
My life of a vampire

Tenebradentro

wish your neck I wish your mouthI
wish your blood I wish I wish I wish you

In the darkness I live...
Misanthropic existence
Condemned to live forever
While the people loves
I remember my bride
But I can't cry for my despair


Demonic dreams

Invoking the dark and the moon of the night
Summoning the beast, forgotten tales
The angels slained the shades of life
As they spread the wings of death
Screamings of fear destroyed my faith
Howling beasts, crimson tears
Ravens cries in the shadows of night
The lightning strikes from the cloudless sky

Alone in the forest of dusk I ride
Without one path where I could go
A place of ancient splendour rise
Darkness falls upon my face

As creature as shadows once roaming that place
Death lying waiting for my soul
Deep in the shadows of night
She worshiped books for demonic dreams

Deeper and deeper as light was gone
Feel embracement of the dark
At this point of time I know
Prisoned in demonic dreams

Deeper and deeper as light was gone
Feel embracement of the dark
At this point of time I know
Prisoned in demonic dreams

As I arrived on the ruined tomb
Centuries of dusk marching side by side
Bleeding shadows of thy shrine
The forest whispers laments for me
Painfull screams devours my mind
Serenades of angel tears
Falling down from the bloodred sky

A vouce of destruction is calling to me
In my dream I summon the beast

Just like the rain an october night
The sun has stopped shining light
Just like a withering flower
Slowly - fading away

An eternal landscape of ashes and dust
Dead birds are faling from the sky
The place that you've named paradise
Emptiness what I can feel

The rain that falls tast like blood
The arrive of the black northern sky
And the angel rape my soul
Forgotten in demonic dreams


BENDOVI

Image Hosted by ImageShack.us
GRAVEWORM

Image Hosted by ImageShack.us
OBITUARY

Image Hosted by ImageShack.us
CRADLE OF FILTH

Image Hosted by ImageShack.us
ABSU